Hanibal Lucić (1485., Hvar – 1553., Hvar) rodio se u imućnoj plemićkoj obitelji, a obavljao je poslove i dužnosti hvarskoga suca, odvjetnika, branitelja plemićkih prava protiv zahtjeva pučana i izaslanika Velikog vijeća u Mlecima. Lucić je kritički uništio veći dio svoga stvaralaštva, a nevelik mu je opus objavljen tek nakon smrti. Stvarao je vješto, u duhu petratkističko-trubadurskoga pjesništva - prema stranim (Ovidije, Petrarca, Bembo, Ariosto), ali i prema domaćim uzorima (Džore Držić) i osobito prema narodnom stihotvorstvu. Zahvaćen renesansnim duhom, Lucić je oko 1530. počeo nedaleko od grada graditi svoj renesansni ljetnikovac. Umro je u Hvaru i pokopan u obiteljskom grobu u crkvi franjevačkog samostana.