Kroz "Arizane" je ispričane priča tri generacije. Najstariji Toza Arizan je oličenje najboljeg što je Srbija imala, a to su solunci. Druga generacija su njegovi sinovi Sanda i Minda. Prvi, Sanda će ostati u Doljevcu, međutim, Srbija nije nastavila putem Sande Arizana, već drugog Tozinog sina, Minde, milicajca, koji napušta svoj kraj, odlazi u Beograd i kod kojeg je sve degenerisano. Naslednik Arizana, Mićko, Sandin sin, na kraju završava u Nemačkoj, čime je put Arizanske porodice završen u ćorsokaku. Najbolja kuća u Doljevcu propada. Roman se završava jednom lepom nostalgičnom rečenicom, koja vraća u sećanje stare dane, u kojoj Sanda Arizan kaže: „Jerbo jedno pitanje me strašno muči i na njega n umem da odgovorim: mogu li se od Arizansko drvo - koje je bilo jedno od najbolja drvlja u Moravu - i dalje pravu kašike?“.