Čitati Dnevnik nakon Površine, dakle četvrti nakon petog albuma, jednako je kao otići na Havaje poslije teškog boksačkog meča u kojemu ste nokautirani tek koncem dvanaeste runde. Mnoštvo epizoda koje, sve redom, počinju i završavaju u okviru jedne stranice, prozori su u intimni svijet autorice Vučina. Pripovijesti, crtice iz života jedne stripašice, njezini svakodnevni mali užasi, opsesije, ljubav prema životinjama, ne baš pretjerana ljubav prema ljudima (osim prema onima iz njezina neposrednog kruga), razmišljanja, neprospavane noći, dani u kojima se ponekad ama baš ništa ne dogodi i tako redom – na jedan čudan način pretvaraju se u pravi superspektakl. Umjetnici su i inače zaprložena čeljad, ali stripaši su očigledno najčudnovatiji kljunaši od svih. Mali u četiri ujutro dvoje vučina (Joso i Sonja) leže u krevetu. S plafona na njih vreba grozomoran insekt. Joso ga ne može umlatiti jer ga bole leđa – Sonja se boji. Na koncu Joso joj dodaje lightsaber ispod kreveta i Sonja hrabro ubija uljeza. To je samo jedan od trenutaka zbog kojeg požalite što ne znate crtati, jer – da, može se to prepričati i riječima, i da, može i na taj način biti smiješno, ali kad nacrtaš – to je urnebes. Uživat ćete u svakoj stranici Dnevnika – časna riječ!