Domovinski rat kao najvažnije razdoblje novije hrvatske povijesti svakako zaslužuje biti zabilježen i u posebnoj narativno-likovnoj formi kao što je strip. Upravo zahvaljujući hrvatskim braniteljima, sjajnim vojnim operacijama i angažiranju cijelog društva u obrani domovine, Hrvatska je izborila slobodu, demokraciju i međunarodno priznanje. Iako je Domovinski rat, junačko razdoblje naše povijesti, po prirodi stvari inspirativan i za medij kakav je strip, moramo konstatirati da su stripovi na temu Domovinskog rata relativno rijetki. Za razliku od vremena antifašističke borbe iz II. svjetskog rata, koje je ostalo ovjekovječeno u brojnim remek-djelima stripa, Domovinski rat još čeka pravi odjek u stripu. Stoga je ova zbirka stripova s temom Domovinskog rata posebno je važna, jer svojom kvalitetom može biti važan poticaj autorima. Knjiga koja je pred vama predstavlja javnosti stripove nastale za vrijeme Domovinskog rata, ali i nakon njega. Svakako, strip je kao popularna forma izvrstan medij za približavanje, posebno mladoj generaciji, događaja iz rata i pozitivnih vrijednosti koje su se afirmirale u Domovinskom ratu. Svojom kreativnošću autori stripa mogu u velikoj mjeri učiniti da istina o herojima i žrtvama, o junaštvu i plemenitosti, o borbi za slobodu i demokraciju bude najšire dostupna. Popularnost stripa način je da se mnogim generacijama pokaže veličina Domovinskog rata, izrazi priznanje, poštovanje i zahvalnost braniteljima i svim stradalnicima rata. Upravo je zato posebno dobrodošao javni natječaj za nove stripove na temu Domovinskog rata koji želi izbjeći stereotipni “superherojski” akcijski pristup temi i inzistirati na pravim životnim pričama. Čestitam svim autorima stripova iz ove knjige, a publici želim sve zadovoljstvo koje može pružiti deveta umjetnost. Predsjednik Republike Hrvatske, prof.dr. sc. Ivo Josipović
Authors
Julio Radilović rođen je 1928. u Mariboru. Od 1939. živi u Zagrebu. Crtačko-ilustratorsku karijeru započeo je 1945. u „pismoslikarskom” (firmopisačkom) ateljeu Marija Saleta (Mario Saletto). Od 1948. do 1952. pohađao je Školu primenjenih umjetnosti koju nije završio opredelivši se za karijeru slobodnoga umetnika. Prvi objavljeni strip mu je Neznanac, iz 1952, po scenariju Nikše Fulgozija. a objavljen je u Horizontovom zabavniku. Radilović je crtanje stripa preuzeo od Aleksandra Marksa, a pre Marksa strip su crtali Valter Nojgebauer i Andrija Maurović. Strip Neznanac ostao je nedovršen pošto je Horizontov zabavnik prestao izlaziti sredinom 1953. Radilović se profesionalno bavio stripom od 1955. do 1989, kada je penzionisan. Najčešće je sarađivao sa scenaristom Zvonimirom Furtingerom. Bio je prvi predsednik Društva autora stripa Hrvatske. Učestvovao je na mnogim samostalnim i zajedničkim izložbama. Na Prvom salonu stripa u Vinkovcima dobitno je "Grand Prix", a na Šestom Nagradu za životno delo.
http://www.webart.hr/matakovic/ http://www.matakovic.net/index.htm http://webcafe.net.hr/forwarduse/over... Biografija,povijest, biologija i tjelesni odgoj: Rođen sam privatno, 20.kolovoza 1959. i to na selu, iako bi Ivankovo, prema broju stanovnika, da se nalazi u Dalmaciji ili Istri nazivali gradom. Ubrzo su me odnijeli u Vinkovce, danas središte Zabit-brtvljanske županije, a nekoć čvorište. Tu sam se i učlanio u Savez pionira, pohađao školu, tečaj bacanja šurikena, mnogobrojna čijala, sijela, čvarkarijade te bio svjedokom mnogih štafeta mladosti 400X400 i 200X300. Djetinjstva nisam imao, a na mladalaštvo me podsjeća žuta austro-ugarska i to barokna zgradurina pokraj koje kada prođem prođu me ledeni žmarci, padne mi šećer i spuste mi se stopala do razine platfusa. Riječ je o Gimnaziji, ustanovi u kojoj sam na najgori mogući način ostavio svoje najbolje godine. Poslije sam otišao na studij grafike Akademije likovnih umjetnosti 1979. godine, a već sam 1983. godine diplomirao te željan promjene, avantura, stege i broma u žućkastoj tekućini koju nazivaju čajom, zbog obveze, časti i ljudskoga prava otišao u vojsku i to neprijateljsku JNA. Ondje sam, nakon iskustava s likovnim stvaralaštvom na temu prelaska preko Neretve, jahanja Tita na čelu kolone i dijelova zaštitne maske protiv plinova, prvi puta počeo profesionalno crtati stripove, dakle za lovu, a ne za tapšanje po ramenu i guzici, šture uredničke pohvale i popularnost među drugaricama. Prvi takav, plaćeni, strip mi je izašao u jesen 1984. godine u Studentskome listu, a nakon što sam ga nudio Poletu koji ga je odbio jer ih nije zanimao. U SL-u sam objavljivao nekoliko godina, a kada je urednik postao Dragan Ogurlić, danas novinar iz Rijeke, imao sam najveće honorare do sada, uopće. Poslije sam, sporadično objavljivao kojekuda: u Večernjem listu, Poletu, osječkom TEN.u, beogradskoj Mladosti, sarajevskim Malim novinama, sve do isteka 1990. kada mi je Sandro Pogutz iz Nedjeljne Dalmacije ponudio raditi stripove s aktualnopolitičkom tematikom. Uz manje prekide, tamo sam se zadržao do 2000. godine, izuzevši dvije godine crtanja sličnih stripova u zagrebačkoj Panorami. Poslije sam, opet sporadično crtao u splitskome VOX-u, Bruhu i Godinama novim koje još uvijek malo-malo pa izađu. Paralelno sam crtao dječji strip Super DI u Smibu od 1994. godine i Desmozgenes u OK!-u od prvoga broja, 1995. godine. Danas urednike više ne zanimaju moji stripovi, pa ih skoro uopće ni ne crtam.
