Lana Bastašić i Danilo Kiš o identitetu. Projekat Zajednička čitaonica predstavlja direktni nastavak projekta Jezici i nacionalizmi i njegovo pomeranje iz domena lingvističke nauke u domen književnosti. Cilj projekta Zajednička čitaonica je podizanje svesti u javnosti o značajnoj temi zloupotrebe jezika u političke svrhe, kako bi se pronašlo najbolje sredstvo za vršenje uticaja na političke strukture da u delo sprovedu preko potrebnu promenu zakonodavstva koje bi bilo u skladu s priznanjem da su četiri “politička jezika” koja se govore u regiji zapravo samo četiri ravnopravne varijante zajedničkog ali neimenovanog policentričnog jezika. Time će se efikasno okončati obrazovna, kulturna ali shodno tome i politička segregacija u regionu zasnovana na lažnoj pretpostavci identitetskih politika da svaka nacija/etnička grupa ima pravo (ili čak obavezu) na svoj vlastiti, odvojeni i nezavisni jezik bez obzira na konkretnu jezičku stvarnost ili čak običnu logiku. Cilj projekta Zajednička čitaonica je i prikupljanje značajne količine materijala književne produkcije stvarane na zajedničkom jeziku središnjeg područja nekadašnje Jugoslavije kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Namera nam je da gradimo nedvosmisleno zajedničku književnu riznicu u ime jedne velike književnosti zajedničkog jezika naspram na silu formiranih nacionalnih selekcija često temeljenih na “krvi” ili ekskluzivnom pripadanju pisaca i njihovih dela. Ova riznica će poslužiti kao referentna tačka za savremene intelektualne i umetničke rasprave unutar regiona obuhvaćenog zajedničkim jezikom.
Authors
Lana Bastašić rođena je u Zagrebu, tadašnjoj SFRJ, 1986. godine. Završila je studije anglistike i komunikologije u Banjoj Luci, i odbranila master rad iz Studija kulture na FPN u Beogradu. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: Trajni pigmenti (SKC Kragujevac, 2010, konkurs edicije Prvenac) i Vatrometi (Čekić, Beograd, 2011). Samostalno je objavila knjigu priča za djecu, Nastja crta sunce (Banja Luka, 2015, ilustracije Sandre Dukić). Godine 2014. osvojila je prvu nagradu za neobjavljenu zbirku poezije na Danima poezije u Zaječaru i objavila Naivni triptih o Bosni i umiranju. Njen prvi roman, Uhvati zeca (Kontrast, Beograd 2018), dobitnik je Evropske nagrade za književnost 2020. godine. Roman je bio uvršten u najuži izbor za NIN-ovu nagradu i nagradu Biljana Jovanović. Preveden je na španski, italijanski, katalonski i mađarski, a u pripremi su i prevodi na engleski, njemački, francuski, ruski, turski, makedonski, albanski, slovenački i bugarski jezik. Dobila je nekoliko priznanja za kratke priče: prvu nagradu za priču na konkursu Ulaznica (Zrenjanin, 2010), specijalnu nagradu na konkursu Karver: Odakle zovem (Podgorica, 2010), te prvu nagradu na konkursu Zija Dizdarević (za 2010. i 2011. godinu). Dobitnica je nagrade za poeziju Targa Centro UNESCO u Trstu, 2013. godine i nagrade za najbolju neobjavljenu dramu u sklopu natječaja Udruženja Fercera i Kamernog teatra 55 u Sarajevu, 2013. Osnovala je školu književnosti Escola Bloom u Barseloni, gdje je uređivala književni časopis Carn de cap. Živi u Beogradu.
Danilo Kiš was born in Subotica, Danube Banovina, Kingdom of Yugoslavia, the son of Eduard Kiš (Kis Ede), a Hungarian Jewish railway inspector, and Milica Kiš (born Dragićević) from Cetinje, Montenegro. During the Second World War, he lost his father and several other family members, who died in various Nazi camps. His mother took him and his older sister Danica to Hungary for the duration of the war. After the end of the war, the family moved to Cetinje, Montenegro, Yugoslavia, where Kiš graduated from high school in 1954. Kiš studied literature at the University of Belgrade, and graduated in 1958 as the first student to complete a course in comparative literature. He was a prominent member of the Vidici magazine, where he worked until 1960. In 1962 he published his first two novels, Mansarda and Psalam 44. Kiš received the prestigious NIN Award for his Peščanik ("Hourglass") in 1973, which he returned a few years later, due to a political dispute. During the following years, Kiš received a great number of national and international awards for his prose and poetry. He spent most of his life in Paris and working as a lecturer elsewhere in France. Kiš was married to Mirjana Miočinović from 1962 to 1981. After their separation, he lived with Pascale Delpech until his early death from lung cancer in Paris. A film based on Peščanik (Fövenyóra) directed by the Hungarian Szabolcs Tolnai is currently in post-production. Kiš was nominated for the Nobel Prize in Literature and was due to win it, were it not for his untimely death in 1989.
