Trebalo je lepo da se posvetim tom grafičkom dizajnu. To uvek traže... Ali ja ga mrzim, taj korporativni svet. Više ja nisama mladi umetnik... Preko noći se to promenilo. Obesiću se... Obesiću se... Ti divni dani rane mladosti... Prvi sokovi života tek što su prostrujali. Maštao sam o neslućenim visinama xxxx, xxxx xxxxx duha, koje je trebalo da dosegnem. A nisam ni za preduzetnika, jer patim od pasivnosti i ne podnosim stres. Već vidim šta me čeka ako produžim ovako. Potpuni materijalni krah. Klošarstvo. Zapleniće mi stan, a svi će reći: Bio je lenčuga, ali to nije istina... Samo moja vrednoća nije usmerena u uobičajenom pravcu. xxxx xxxxxxxxxxxxxxxx, Zaista nisam nimalo opremljeniji sposobnostima življenja no što sam to bio pre 10–15 godina...