Slobodno se moze reci da i nakon vise od dve decenije od svoje pojave, knjiga Manifesti jednako intrigira paznju duhovno radoznale publike i pokazuje se kao jedna od najznacajnijih knjiga srpske knjizevnosti osamdesetih. Na tragu specificnog poetskog pisma, zagledani u nemoguce, poput prevratnickih knjizenih pokreta s pocetka XX veka, glasovi koji cine ovu knjigu, u odelima mocne ekspresije i carobne atmosfere, najavljuju blistava dela Vladimira Pistala – Milenijum u Beogradu i Tesla, porteret medju maskama. O knjizi su “Svet Pistalove proze svet je karnevalskog izoblicenja, razdesenosti, ciste energije, melanholije i radosti.To je svet prozaicne, lebdece, akvarelne slike” Mihajlo Pantic“Svaka njegova recenica je poeticki zasnovana kao stih” Slobodan Blagojevic “Jednom recju, cijela raskos slika grotesknih, pomjerenih, iskosenih, ali i istancanih, lirski produhovljenih, mnostvo realizovanih metafora, mastenskog vezivanja znanih sastojaka stvarnosti u neznane i halucinantne prizore, duh krajnje precizan u biljezenju ovog tu i pustolovan u posezanju za onim tamo, onim zaumnim, onim ‘zaocnim’, kako bi kazala Marina Cvetajeva,” Marko Vesovic Taj govor protiv ociglednosti, nemirenje sa unapred zadatom, materijom odredjenom, stvarnoscu, samo potvrdjuje da knjizevnost uvek u dobroj meri biva nesto drugo. Pistalova, to drugo uporno apostrofira. Za njega je jezik samo sinonim za vrh ledenog brega." Nenad Saponja