Neobičan prvi roman Kristiana Novaka iz 2005. Priča o troje studenata koja brutalno iskreno progovara o ljubavi, prijateljstvu i izdaji, o očaju i onome što ostaje ogoljeno. I priča koja upravo zbog toga što ne štedi nikoga možda može nekome pružiti utjehu. "Čudesna je i izuzetna slojevitost ovoga romana. Roman obiluje na jednoj strani gotovo feljtonskom dokumentarnošću, a na drugoj elementima fantastike, krimića, erotizma.(...) ako i jest prvijenac, moćan je to roman. Slojevit i višeznačan – tematski, stilski, jezično. Gotovo je nemoguće odgonetati sva njegova značenja i sve čemu je stremila ova priča. Iza ovoga romana stoji moć lektire i literature i erudicije, stoji moć govorenja, oblikovanja, pisanja, ona moć koja stvara snažnu književnost". Irma Kovačić, AKO, 2006. "Pred nama je roman mladog autora koji si postavlja i poetička pitanja. Strukturiran tako da se likovi, zaista je ovdje bolje reći znakovi osobnosti triju karaktera grupiraju po poglavljima, koja su raspoređena u pet nejednakih dijelova (...), tako da poglavlja koja su u prvom dijelu označena brojevima i početnim slovima imena likova (D-Damir, M-Michaela, S-Sven), a u drugom samo slovima, ističu kao glavni formalni znak/semantem kompozicije romana. Ona su i više od toga, tako koncipirana s obzirom na likove, u prvom dijelu romana narativnom subjektu daju vrlo malo „manevarskoga prostora“, naime pripovjedač se nalazi blizu likovima, kako se koje poglavlje strukturira tako se i subjekt naracije približava perspektivi lika, pa imamo osjećaj da se roman pripovijeda troperspektivno. Dapače, držim vrijednim istaknuti da se u završnim poglavljima prvoga dijela romana isti događaji, zajednički novom ljubavnom paru, pričaju/prepričavaju na dva načina. Ponavljanje pojedinosti, kao i različita viđenja stvaraju dragocjenu književnu zališnost". Zvonko Kovač, Domovinski eseji, 2009.