U atomskoj centrali našao se jednog dana mačor Fantazio i, iz dosade, stao da skakuće po nekakvom stolu nakićenom dugmićima. Šapicom je pritisnuo sad jedno, sad drugo dugme i ... eto tako se rodio Atomino, ni dječak, ni robot, ali i jedno i drugo, neko neobično biće koje nas uvodi u čudesni svijet fantazije, isprepletene zbiljom ovog našeg atomskog doba. ... Pažljivi čitalac osjetiće u "Atominu" elemente stripa i taj njegov utisak neće biti neosnovan. Romanu o Atominu prethodila je, naime, strip verzija o atomu i njegovim dogodovštinama, objavljivana u nastavcima u podlistku za djecu časopisa 'Unità'. Taj element, uspješno razrađen, dao je "Atominu" jednu dinamičnu notu koja je senzibilitetu savremenog djeteta prihvatljivija i bliža od toka radnje suviše opterećene naglašenom deskripcijom. — Razija Sarajlić