Margins
Gea 11 book cover
Gea 11
Poludeli zaštitnik
2004
First Published
4.24
Average Rating
130
Number of Pages

Part of Series

Gea je strip s jakom ideološkom crtom, u to nema sumnje. Posredi je retkost, i to ne samo u izdavačkoj kući Serđo Boneli. Stripovi su roba za masovnu potrošnju i samim tim su, kao i svaka druga roba, pravljeni da se dopadnu svima – levičarima, desničarima i onima između. Kod Luke Enoha, međutim, nema jalove neutralnosti, Gea očigledno vuče ka levoj strani političkog spektra, odnosno ka anarho-levici. Ali i pored toga, daleko je od plitkog političkog pamfleta. Najkontroverznije i najčešće teme u serijalu jesu problemi i integracija marginalnih društvenih grupa, bilo da su u pitanju etničke manjine, bilo seksualne. Kao što smo videli u Majci nasilja, a i u Uljezu, ove manjine oličene u raznim uljezima, koji dolaze ne samo ih drugih država već i iz drugih univerzuma, susreću se sa strahom, nerazumevanjem, nasiljem i beznađem. I dok usled toga može izgledati kako Gea nekritički staje na stranu multikulturalnosti, kako sugeriše da Zemljani (odnosno – zemlje Zapada) moraju da bez pogovora prihvate kulturu i tradiciju doseljenika – sama postavka serijala kaže nam da to nije tako. Koliko god uljezi iz drugih dimenzija služe kao metafora za doseljenike iz trećeg sveta, koliko god nam delovalo kao da serijal propoveda da svi možemo da se držimo za ruke i volimo, multikulturalnost u Gei ne funkcioniše. Na svakog vlema koji može da se uklopi dolazi po jedan đavo iz Krvničkog soja kome integracija nije ni na kraj pameti. Možda deluje kao paradoks, kao nedovoljna razrađenost serijala ili kao ustupak klasičnoj avanturi koja će se uvek oslanjati na sukob – a u stripovskom sukobu neko mora biti loš – ali to nije tačno. Enoh se do sada bavio društvenim problemima koji, i pored toga što su naizgled kompleksni, u načelu imaju prost odgovor: ne mrzite drugačije od sebe, svako ima pravo na svoj život i verovanja. Ali od Poludelog Zaštitnika pitanja s prostim odgovorima više nema. Gea se ovde susreće sa Orlandom, Zaštitnikom koji odbija da se bori i postaje dezerter. Da li je on taj koji je poludeo, ili je u pitanju prikladno nazvani Išmael, Odstranjivač koji ga progoni – to je na čitaocima da procene. Međutim, ova priča postavlja nekoliko nezgodnih pitanja, i za jedan avanturistički serijal i za filozofiju koju je do sada naizgled zastupao. Prvo, ukoliko su dezerterstvo, prigovor savesti i odbijanje da se učestvuje u sukobu toliko poželjni – ko će se, što bi Gea rekla, boriti protiv zloća? Orlando će odbaciti sukob s Krvničkim sojem kao nešto što ga ne zanima, ali neće dati odgovor na to pitanje. S druge strane, Poludeli Zaštitnik postavlja našu planetu Zemlju kao jedan od boljih mogućih svetova i ljudsku rasu kao srećnu (i učmalu) što ne mora da taj raj deli ni sa kim. Odstranjivač Ivan će primetiti kako Zaštitnici baš i nisu najpravičniji, kako u stvari samo sprovode monopol nad dimenzionalnim putovanjima koji su Vrhovnici uveli, nikad ne gledajući širu sliku. Gea tako postaje samo graničarka zadužena da izbeglice šalje van granica obećane zemlje (da ne kažemo van granica zapadne Evrope i famoznog zida od belog šengena, iako je analogija očigledna) u kojoj se ljudska rasa komotno baškari i uživa u egoizmu i sebičnosti koji su joj mir i civilizacija doneli – Geina misija nije pravedna, nikad to nije ni bila. No, ni to nije sve: s jedne strane, Orlando smatra da rat ne donosi napredak, a s druge, Arhont u Geinom snu primećuje kako su civilizacija i mir doveli do stagnacije čovečanstva, dok je Krvnički soj napredovao kroz sukobe. I ko je tu u pravu? Ako mir donosi stagnaciju, a rat enormne žrtve, ali i razvoj, šta treba izabrati? Hoće li Đavoli nadjačati ljude zato što ne žive u miru i samim tim kod njih nema dezertera i prigovarača savesti? Varvari su pred vratima i s njima razgovora nema... Šta nam je činiti? Poludeli Zaštitnik ponekad suptilno, a ponekad baš i ne, potkopava ceo dosadašnji tok serijala. Sukob se bliži i priče o integracijama i manjinama padaju u drugi plan. Progres je doduše uvek bio važna stavka u serijalu: Gea je napredovala duhovno, od neiskusne klinke do Zaštitnice koja može da podigne nivo astralne ravni. Sad se postavlja pitanje šta je važnije: mir ili progres? To je tema kojom će se serijal baviti do samog kraja. I prostih odgovora više neće biti.

Avg Rating
4.24
Number of Ratings
29
5 STARS
48%
4 STARS
34%
3 STARS
14%
2 STARS
0%
1 STARS
3%
goodreads

Author

Luca Enoch
Luca Enoch
Author · 48 books
Nato a Milano il 12 giugno 1962, inizia l'attività come grafico e illustratore nel settore editoriale e pubblicitario. L'esordio professionale avviene nel 1991, su Fumo di China, con la storia fantasy "Eliah", mentre è del 1992 il breve racconto "Bersek", uscito sull'Intrepido. Solo qualche mese dopo, dà vita, sulla stessa testata, a "Sprayliz", una teenager amante dei graffiti urbani. In seguito realizza la striscia "Skaters" e il personaggio di "Piotr”. Per la Casa editrice Bonelli, dal 1995 scrive e disegna alcune storie di Legs Weaver e nel 1999 crea la miniserie in diciotto numeri Gea, che vede protagonista una ragazzina amante del rock e baluardo contro le invasioni di mostri da universi paralleli. Per il mercato francese (Les Humanoïdes Associés) scrive “Morgana”, illustrato da Mario Alberti, e “Rangaku”, per i disegni di Maurizio Di Vincenzo. Nel 2007 pubblica, per Sergio Bonelli Editore, “Dragonero”, primo albo dei Romanzi a fumetti Bonelli, scritto con Stefano Vietti e disegnato da Giuseppe Matteoni. Nel 2008, conclusasi Gea, debutta Lilith, il suo nuovo personaggio, sempre edito da Bonelli. A giugno 2013 fa il suo esordio il mensile fantasy Dragonero, seguito dell'avventura raccontata nel omonimo Romanzo a Fumetti, sceneggiato in coppia con Vietti.
548 Market St PMB 65688, San Francisco California 94104-5401 USA
© 2025 Paratext Inc. All rights reserved