Zaboravit ću supruga, zaboravit ću oca i majku. Sve ću zaboraviti. Samo nikad neću zaboraviti to popodne. Tek sam toga popodneva postala ženom. Sa četrdeset pet godina sam otkrila što žena može osjećati kad je s muškarcem. Nikad prije nisam to mogla ni zamisliti. Nikad prije nisam doživjela takve osjećaje – ni s dvojicom mojih prijatelja, ni sa suprugom, nikad, ne, nikad. Ove riječi izrekla je Amerikanka Roberta Collins nakon druge boce šampanjca svome suputniku u vlaku koji jurio od Pariza k Azurnoj obali, sjećajući se svojega ljubavnika, slikara Pierrea Mondragona, hrleći mu nakon deset godina u ponovni zagrljaj koji će, mislila je, trajati vječno... Nakon velikog uspjeha svojih obimnih romana (Sanjaj nemogući san, Ljubav je samo riječ, Afera Nine B.) jedan od najpopularnijih austrijskih književnika Johannes Mario Simmel iznenadio je čitatelje kratkim romanom u kojem je ispričao prekrasnu ljubavnu priču o slikaru Pierreu Mondragonu koji je na Azurnoj obali zarobio srca mnogih žena. On je bio muškarac koji je volio žene – a žene su njegovu ljubav znale cijeniti.